|
Moja "Zamišljena"
Kečo, hvala ti
AUTOPORTRET
Znam kako krhak je život,
nestaje pod prstima
razmrvljen
iako zamišljam da je beskonačan, beskrajan.
Dok misli zaražene tvojim bićem
tonu u ljepljivu krajnost
oblikujući ženu što prkosi valovima
sanjarim,
namještam kormilo i okrećem pramac
prema neznanim obalama,
pletem niti u visokom zamahu
šireći jedra.
U svili mog oka zapleteno vrijeme,
šuti.
U slutnji,
u čežnji
obrisi daljine,
nesagledivost velika kao pukotina
iako bliski smo željama.
U zrcalima vlažnih pločnika
ja nisam nestala;
putujem ka jugu.
by Dream Maker
IZ KOJEG SI TI SVIJETA
...iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom
iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane
koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
i sto mi se suze vide prvi puta
jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam
iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim...
Ž.Krznarić
*** *** ***
NIKADA VIŠE
nikada vise ne otvaraj vrata
u predvecerja ranih ljubavi
kad nas odjednom prevare sve rijeci
i svi nas pogledi dotaknu
da se vise ne vrate
nikada vise svoje srce ne iznosi na dlanu
tek udji u neke tople sobe
gdje je vrijeme mladosti pogodno
gdje bi se mogli na tren pronaci
u zaboravljenom refrenu pjesme
gdje bi mogli pricati satima
i ne znati da li su nam godine prosle
nemoj vise ljubavi otvarati oci
u predzorje kad utihnu posljednji glasovi
kad se od osame naslonis uspomenom
na prozore pod kisom koja zna i hoce
a mi tek ljubavni i dobro raspolozeni
nismo ni znali da nam je srce u oku raslo
i preraslo sve okvire
ne izgovaraj vise rijeci
koje si u sumraku sobe ucila na pamet
da ih dugo nosis nanizane oko vrata
ne otvaraj vise vrata u rana predvecerja ljubavi
podivljat ce rijeke
zbog usana neljubljenih
necemo se snaci sto nam je bilo davno
jedno vrijeme
necemo vise znati
ni ljubiti kako smo znali
nece vise biti ni takvih poraza
ni takvih pjesama
pa cak ni smrti
ako otvoris vrata istom kretnjom
nekome tko ce doci
Ž.Krznarić
*** *** ***
Ti živiš
gdje zvijezde tkaju put
od srebra.
Nevinošću sja tvoje lice,
dok nedostižan kao sjena
nastavljaš svoj let.
Negdje sakriven tvoj je svijet.
Vječnom ljubavlju dodirni me
i ostani uz mene.
Još neznam dal' si zvijezda ili žena
al samo jedan tren da postojiš
ko' ružičasta morska pjena
na žalu stojim sam.
Galebov glas stope briše val.
Vječnom ljubavlju dodirni me
i ostani uz mene.
Ti si princeza
nekog drugog svijeta
tvoja riječ stvara čuda
budi iskrena uputi mi osmijeh
tek da znam
postojiš nisam sam
negdje izvan planeta.
D.Topić
|
ljubav pisana srcem
30.09.2007., nedjelja
U SUTON
U suton, kada prve zvijezde
I prve gradske lampe sinu
Kad ljubavnik o dragoj sanja,
A pijanica o svom vinu –
Ja tiho hodam pored kuća
U kojima se svjetla pale;
Sva zla, i nevolje, i sumnje
Najednom budu posve male
I smiješim se u meki suton,
Od zapaljenih zvijezda svečan,
I osjetim dubinu svega,
I da je život vječan - vječan.
D.Cesarić
Živjela je u ovoj zemlji pisane riječi tik do moga srca
jedna osoba, draga i nježna, žena koja je uvijek imala lijepu riječ.
I osmjeh.
Moja prijateljica Plavi suton.
Odlučila je prošetati nekim drugim stazama svoga bića, pronaći se
negdje drugdje.
No,ne mogu je pustiti da ode bez pozdrava.
Ispraćam je ovim stihovima velikoga pjesnika i želim joj
svu sreću ovoga svijeta ma kamo pošla.
I sasvim sebično se nadam da će nam se jednom, ipak vratiti.
Generacijo ;), bilo mi je zadovoljstvo upoznati te kroz tvoje
misli, kroz tvoje stihove.
Putuj sretna mila Sutončice.
Tvoja Dream.
|
26.09.2007., srijeda
VIZIJA SNA
Misao...
Crvena poput duge, nemarno svučene haljine;
gorda poput obrisa utopljenika sunca;
hirovita, kao ovlaš navučena sjena preko lica,
kao namjera da zauvijek tinja pritajivši se.
Sama ...
Prazna poput mjehura od sapunice,
rasplinuta na toplim dlanovima milosti;
raspuknuta rasipa sterilno sjeme čekanja
i ostaje smjerna Draga zauvijek.
Kao bol...
Zavladati će svijetom rezigniranih osmjeha,
(postojim i svejedno mi je kamo idem);
vrije šibajući damare usnulih šetača
miluje mirisom zaspalih čempresa...
U snu...
Nevidljiva i tiha,
daleka vizija sna.
„Jesu li snovi ono čemu težimo ili ono čega se odričemo?“
Update:
Dragi moji,
već par dana nisam u mogućnosti ostavljati vam komentare.
Nisam sigurna zašto je tome tako, no molim vas da budete
strpljivi i ne uzmete mi to za zlo.
Ja se trudim no komentar s mojim potpisom jednostavno ne
mogu ostaviti.
Tu sam, čitam vas!
Neki meni dragi ljudi su se vratili pisanju na blogu i samo im
želim reći da su mi nedostajali i da sam sretna jer su opet tu.
Grlim vas.
Vaša Dream.
|
22.09.2007., subota
U IME LJUBAVI
U ime ljubavi pusti da poteku
riječi što stale su u grlu;
jer okivamo misao strepnjom,
prestrašeni jednostavnošću istine
da tragovi ne blijede
daljinom i prolaznošću.
U ime ljubavi pusti da ožive
dodiri i vatre što grijale su srca;
jer letjesmo slijepi i gluhi
okovani vječnošću.
ponavljajući ista jutra,
živeći nepromijenjene sutone.
U ime ljubavi budi mi
što zauvijek mi jesi;
u ime ljubavi budi mi ljubav
i svjetlost i sjena
budi mi
u ime ljubavi.
|
18.09.2007., utorak
PUSTI
Kamo si odlutala Djevojko čarobnog pogleda?
Kome Djevojko, vladarice Riječi?
Niz litice sive i tmurne grada imenom Prošlost
raspustila si kose.
Siva kao napuštena tvrđa, nevidljiva, sklopljenih vjeđa
miluješ Lunu.
Miriše jesen, mirišu sjećanja ...
Kaplja zaustavljena u padu...
Zaboravljena suza ovlaš obrisana rukom...
„Pusti,
zalud pokušavaš,
poput rijeke poteći će riječi,
preko napukle brane ..."
|
12.09.2007., srijeda
AKO KAŽEM TI
Ako kažem ti - nebo više nije plavo
i spušta se na moje vjeđe purpurnom težinom;
ako kažem ti - sunce me golica po stopalima
igličastom hladnoćom prolaznosti;
ako kažem ti - zvijezde gasnu
jer dahom do njih doprijeti ne mogu;
ako kažem ti - trebam te
jer uljanim bojama srca
oslikati želim horizonte;
ako kažem ti...
Hoćeš li odmahnuti rukom
nasmijavši se naivnosti djeteta
skrivenoj u tijelu žene,
ili ćeš s ljubavlju prigrliti
namreškane snove
ne budeći me?
|
07.09.2007., petak
ŽIVOT
"Živimo dan po dan", rekoh dječaku dodirnuvši mu dlanom lice.
"Danas ćemo živjeti danas jer sutra je daleko.
Znaš, bit će teško kada probudimo se svatko u svome kutu
sobe želeći više od jednostavnosti,"rakoh mu.
Dječakove oči (bile su to oči čovjeka koji razumije) nasmješiše se.
"Jesi li ikoga pobijedila u pljuvanju u dalj, majko," upitao me postajući
mi oslonac.
U dahu pretrčiš kilometre
ne osjetivši umor;
svjetlost ili mrak?
Na tankoj liniji što dijeli svjetove
žongliraš kuglicama sudbine;
istina ili laž?
Brižljivo spremaš točkice
dragocijenih dodira
pod pokrivač od trnja;
ljubav ili ravnodušnost?
Na pladnju serviran ti je život,
odabir je tvoj.
|
03.09.2007., ponedjeljak
NEMIRI
Pod patuljastim stablom naranče
zaspalo je tijelo
- dokaz bivstva u koji vjerujem
ne pitajući,
ne tražeći dokaze.
Misao kroči poljem sunovrata,
stješnjena nebom,
pritisnuta žutim oblacima
što zrcale dugu.
Ono što jesam
spava li u tijeli
ili putuje s mišlju
pojednostavljujući labirinte svijesti,
otkrivajući odmorišta
u neistraženim dijelovima bića?
Znam li tko sam
i kada znam da jesam?
|
|
|