ljubav pisana srcem

27.02.2009., petak

NA POLJANAMA OD SNOVA

Copy - paste post vikendom Dragi moji, Primakka je osmislila jednu igru koju je nazvala Copy-paste post vikendom s ciljem da bolje upoznamo jedni druge, a ja sam prihvatila biti dijelom ekipe koja će je igrati. Dakle, ovoga petka moj je zadatak, izdvojiti pet citata sa blogova onih koji su dali svoj pristanak za copy - paste njihovih misli, spojiti ih u cjelinu naslovom i temom koju sama odaberem, a vaš bi zadatak bio poslagati ih onim redosljedom koji se vama čini najlogičnijim, najlljepšim, i zabilježiti ga u komentaru. Tražeći sebe, željela bih da ti budeš sljedeća koja će nastaviti igru. Ne bih ja bila ja, stvarateljica snova ;), da ne iskoristim prigodu poigrati se vašim riječima i dati tom unikatnom djelu naslov NA POLJANAMA OD SNOVA Primakka uvijek kad zakiši krene iz mene neka skrivena čežnja. grumen davanja skriven u mom najdubljem, zaboravljenom dijelu razluta se umrtvljenim tijelom. traži. hoće opipati zamišljenu stvarnost. pokrenut slutnjom mogućeg, mokar od kiše, zarobljen u tijelu, u sudaru sa zbiljom razdaje se mojim sokovima koji ga iznova rastaču. ko da ga nikad bilo nije. Žubor vode Prerano je ... Ne moram zatvarati oči (i brojati do deset , kao D.Springfield , nekada ) da oćutim miris mora i šum valova ... Ležeći u krevetu ,pratim jutros ritam kiše... tako uspavljujući,omamljujući. Jesen dolazi... Pamtim neke druge, ljetne kiše u kojima sam hodala bosa i nasmijana i očarana kao Preverova Barbara. Tražeći sebe Brižno spremam sve ono što nikad nećeš znati: Snove rasute koji rastu (poput smijeha) kotrljajući se niz planinu i suze koje su biserima na dnu mora slične. Tamne sate u kojima se doimam tako malenom, dok sve oko mene raste da bi došli trenutci potpune sreće, ničim izazvane, samo zato jer živim. Brižno spremam sve ono što ne želiš znati… Jednom sam ti poklonila kutijicu u koju sam stavila svoje srce (oslobodi me) I rasla sam tako, zapetljana u želji da me voliš, noseći kutijicu na dlanu Hodala sam nekim čudnim stazama i davala je nekim čudnim ljudima na dar Raslo je moje srce (ponekad sam ćutila otkucaje u čvrsto otvorenom dlanu) Dordora2 Nekom je dovoljan mali život s danima koji mu se sami nude, ne traži mnogo i zadovoljan je. Netko želi više, u visine u plavetnilo slobode, u prostor bez granica, gdje je sunce bliže. Tamo se može samo krilima, ali ako se bojiš Ikarove sudbe, ostat ćeš ovdje, malen.... Za svakog postoji negdje njegov par krila, tko ih zaista želi, naći će ih...ona su uvijek spremna za let, da ponesu odlučne.... Ima jedan svijet Mi smo samo čuvari našeg vremena. Samo smo dio čarobnog niza... čuvari pouka koje su nam ostavili preci, a na nama je silna odgovornost kakve ćemo pouke ostaviti onima koji će živjeti SUTRA. Naš život je poput rijeke... poput duge ceste Srebrne.... Darovano nam je JUČER, SADA I SUTRA.... a pored te čarolije darovana nam je i sloboda izbora kako ćemo živjeti svoje vrijeme.... kao što nam je darovana i sloboda izbora da se odreknemo svog JUČER i SUTRA jer tako hoće netko nama nevidljiv.

- 07:15 - whisper of your soul (30) - Isprintaj - #

23.02.2009., ponedjeljak

DARK SIDE OF THE MOON

( Druga strana medalje) Photo by Dream dajana, ti nisi ja, u tebi, zaspalo je more i ključ sudbine dubine su skrile; ti ispod zvijeza korake ne brojiš padovima ti oblake snivaš i šapućeš neprolaznosti rime, dok romore kiše sapirući prošlost sa uvojaka. dajana, ja nisam ti, a smijala sam se tvojim smjehom grlica, i gledala tvojim očima plahosti dijeleći stvarnost na pola dajana, ti nisi ja, moje su ruke umorne od snova pa ipak njima kotvim svoje lađe i skloništa od oluja u mojim su grudima... Posrćem i padam, guše me sve sile nevidljivih okova ubitačnog bitka. Kako da izborim pravo na svoju nutrinu? Moje su riječi ostale lebdjeti negdje iznad glave, prijeteći da će pasti na mene samu kao mač vođen rukom providnosti.Tako je teško ostati svoj, a tako lako biti vođen besmislom ideja lakomislenih igrača na sreću. Moje Ja koprcalo se u neskladu bivanja i htijenja, oduzimalo mi moć prosudbe. Odlučih okrenuti leđa svemu što bijaše moje, svemu u što sam se klela, u što sam vjerovala. Nabacah riječi na gomilu kao odbačenu odjeću. I da sam tražila ne bih pronašla onu koju želim. Novo jutro osvanulo je s mišlju da izdala sam sebe zbog sebe same. Ipak sam odabrala pravi put.

- 09:15 - whisper of your soul (45) - Isprintaj - #

12.02.2009., četvrtak

NEDODIR DALJINA

Photo by Dream Maker hrskaju pod stopalima nazubljene rime podno ledenjaka što klizi duž kralježaka usnule trepere niti kojima za sunce se vežem od nečuja jekom kad´ zazvone riječi iz kaverni snažno u oganj poteče misao ko znamen - pečatom od snova obilježen svijet Svake večeri, stiješnjena sutonom, uspavanom, sivom moru, govorila sam o svojoj potrebi za dijelom izgubljene stvarnosti. Ne štedeći se, u trenucima slabosti, hinila sam snagu crpeći je iz ničega, onog ničega što sam imala. Misao o trajanju prikrala se mojemu srcu, tiho, kao miris lavande pod prozorom koji me opija pred san. Koracima laganim osvajala je moj um, dozivala me k sebi posebnošću dodirujući nebo. I sklopljenim očima prepoznah svjetlost istine koja razmiče zatvorene zastore vremena.

- 06:22 - whisper of your soul (88) - Isprintaj - #

06.02.2009., petak

TALES OF MY HEART

Photo by Dream Neobjašnjivo riječima zastale su moje misli na granici naših svjetova. Zatvorenih očiju pronalazim tvoj um. Zavlačim se spretnošću onog koji poznaje put, tražim mir u tvojim mislima. Šetajući perivojem tvojega prisustva iznenadila me potreba za osjećajem fizičkog dokaza postojanja tajnoga svijeta koji oko mene plete mrežu nespokoja u kojemu bi tvoje riječi trebale biti dovoljne. Zastadoh na tren, ne prepoznajući samu sebe. No ipak sam rekla: „ Susrećem se s nečim što svojom mišlju ne mogu dokučiti.“ Stiješnjena u procjepu nemira i nesigurnosti zaboravih zatvoriti vrata svojega srca, pa ono ostade tvoje. i kada zakotrlja se toplinom postelje miris ljeta a onaj trag na koljenu zabridi istinitošću želje oivičen; i kada vrijeme prošlo iznjedri suncokrete da zlate utihnule misli; i kada urasta u moju kožu nepovratnost izrečena šutnjom o tebi mogu pjevati samo snopovima tuge

- 10:44 - whisper of your soul (91) - Isprintaj - #

02.02.2009., ponedjeljak

WHAT ARE THE WORDS

Photo by Dream Maker Dok pričah ti očima ljubavi i rukama vjetrovitih obala juga, dok govorih ti o čarobnoj ljepoti pripadanja, dok zaplitah mirise ljeta sa vrhova prstiju u tvoju kosu, dok donosih ti na dar misli savršeno glatkih bridova, ti šutio si otkosima zrelih godina,mirovao nečujnošću glasa,sklapao oči čekajući da dogodi se nedohvatljivo. … jer, što su riječi? kad snovi istini kradu boje, i zaborav uvijek uzme svoje, ti, praznih dlanova čekaš oluje i čuvaš u sebi nešto moje a s našega neba život se mrvi uzalud…

- 10:04 - whisper of your soul (94) - Isprintaj - #